Iskustva
L: A. K.
Dostojan život!
Ovako. Odlučila sam napisati ovaj malo duži tekst u svrhu motiviranja svih osoba koje su u grupi ili koje će se tek uključiti u grupu IDEMO U SVIJET – NJEMAČKA, a i iz zahvale g. Dominku i ostalim administratorima koji nesebično ulažu trud da bi nama pomogli. Ovo moje pismo dokaz je da je njihov rad urodio plodom.
Nakon vrlo iscrpljujućih radnih zadataka koje sam obavljala u svojoj matičnoj domovini, shvatila sam da je moj trud uzaludan i da sustav nema sluha za vrijedne, čestite i poštene ljude koji samo žele živjeti život dostojan čovjeka, imati kruh u rukama i osigurati si kakvu-takvu zalihu za svoju starost. Čovjek dok je mlad i zdrav može raditi i magarčiti od jutra do sutra, a što kada zdravlje izda?! Poslodavac takve nerijetko odbaci ko staru krpu, a kod doktora nemaju kud bez novaca… E, onda nastaju problemi. Kako ja unaprijed razmišljam i ne želim da mi se takvo što dogodi (a živi primjer vidim u svojim roditeljima), donosim odluku da krenem ka BOLJEM SUTRA. (Znate za onu poslovicu: “Kad neće Muhamed brdu, hoće brdo Muhamedu“).
Viziju, dakle, i cilj imam
E sada, kako realizirati viziju i doći do cilja?! E, pa lijepo.
- Prvo sam sa sobom raščistiti i pomiriti se s tim da neće biti lako i da treba puuno truda.
- Prevesti svoje diplome od škole/a
- Napisati Bewerbung
- Napisati Lebenslauf
- Slati mailove na sve moguće i nemoguće adrese (poslala sam oko 1000 mailova i time si sama poboljšala jezik s A2 na B1), znači, ugodno s korisnim.
Nakon toga ubrzo dolaze prvi odgovori i poziv na probni rad. Ja se, naravno, ne oklijevajući, organiziram i prevalim 2000 km, odradim 3 dana, dobijem ugovor i preostalo mi da čekam termin za vizu koji sam još prethodno rezervirala, tako da nisam dugo čekala na sam odlazak u ambasadu. Nakon odlaska na termin, viza stiže brzo. Preko nepresušnog izvora informacija (internet) pronalazim stan nedaleko od posla, namješten, što je opet prava sreća. Dolazim na posao kako je određeno ugovorom. Šefovi iznenađeni kako kod mene ide sve brzo i glatko (tu su odmah primijetili moju snalažljivost, otvorenost, komunikativnost, a što ću ja svojim sljedećim postupcima još dodatno i potvrditi)….
Nastavak slijedi….
Prvi radni dani prolaze u najboljem redu, bez imalo stresa ili prigovaranja od strane nadređenih, radne kolege imaju razumijevanja za nepoznavanje jezika i rado pomažu. U radnom kolektivu pojavljuje se deficit školovanog osoblja odgovarajuće struke. Šef me neobavezno pitali poznajem li ikoga te struke. E, tu dolazi do izražaja moja efektivnost i snalažljivost. Naravno, odmah se latim posla i moj šef već prvo jutro dobiva Bewerbunge od kvalificiranog osoblja (osobe su pisale e-mailove sve po mojim uputama). Odlazim kod šefa, pitam je li dobio e-mail, on sav sretan. Sve sam to radila drage volje jer znam kako mladi čeznu za poslom i dolaskom u Njemačku i kako teško žive kod kuće, a istovremeno pomažem šefu riješiti problem u firmi. Za svoje zemljake dajem upute, pišem e-mailove za njih, posredujem, ohrabrujem…Svi dolaze na radno mjesto u 4.mjesecu…sređuju vize.
Dobro se dobrim vraća
E, sad daljnji slijed događaja. Šef me ubrzo zove u ured i kaže da iz zahvale što sam radila za dobrobit firme, pa čak i u svoje slobodno vrijeme, želi me nagraditi tako što će me poslati u školu, a bit ću plaćena kao da radim (znači, ne plaća od Azubi, nego moja puna plaća, a radit ću samo pola radnog vremena) i tako 4 godine i da me žele zadržati u firmi …E, sad da vas pitam: tko kaže da se dobro dobrim ne vraća?! Vraća, vraća itekako. Ja sam išla na to da pomognem našima da se izvuku iz utopije od države, a istovremeno sam pomogla i sama sebi. Zalaganjem,trudom, snalažljivošću, upornošću i vjerom u dobro, tu sam gdje jesam sada. I hvala BOGU na tome.
POUKA: Raditi samo dobre stvari, pomagati drugima jer život je prekratak da ga se troši na loše stvari.
Sretno svima u potrazi za ŽIVOTOM DOSTOJNOG ČOVJEKA.
