NJEMAČKA BIROKRACIJA
Očaj kod “spajanja obitelji” (Familiennachzug)
N&P:D.A.
Mohammed se mjesecima bori da svoju devetogodišnju kćer dovede iz Kabula u Njemačku.
Čak i uz profesionalnu pomoć ne ide.
Koja je svrha programa za spajanja obitelji ako se teško može sprovesti?
Mohammed ima samo 30 godina, ali izgleda kao da iza sebe ima već nekoliko života. Šutke vadi dva lista papira iz hrpe zgužvanih dokumenata koje je izvadio iz ruksaka.
Jedna fotografija prikazuje teško ozlijeđenog čovjeka u bijeloj odjelu, koji se jedva vidi kroz prljavštinu i tragove krvi. “Ovo sam ja nakon što je auto-bomba eksplodirao ispred našeg ureda”, kaže. I dan danas ga progone jer je radio za tvrtku koja je odbijala suradnju s talibanima. Njegovo se prezime stoga ne spominje.
Na drugoj fotografiji on je sa svojom kćerkicom Nilom, koja je naslonila glavu na njegovo rame. Ime joj je promijenjeno radi njezine zaštite.
Mohammed ju je morao ostaviti u Kabulu jer joj nije mogao pružiti dovoljnu sigurnost kada je pobjegao nakon napada na njegovu tvrtku. Sada je želi dovesti u Kassel.
Ušlo samo 49 ljudi od 1000 mogučih
Za slučajeve kao što je Mohammedov, pokrajinska vlada Hessena pokrenula je program prijema nakon što su talibani došli na vlast 2021. – kao i Tiringija, Berlin i Bremen. Posebno za tu svrhu dodijeljen je tim od četiri službenika i odvjetnik.
1.000 ljudi trebalo bi dopustiti da dođe u Hesse do isteka programa krajem 2023. Ukupno je 780 zahtjeva predano nadležnom regionalnom vijeću u Giessenu, a odobreno je 177 zahtjeva.
Vlasti su odbile 591. 277 odbijenica temelji se na dokumentima koji nedostaju – službeno se kaže “riješeno zbog nepotpunosti”. Do sada je samo 49 ljudi ušlo u zemlju.
Složen proces prijave sa kratkim rokovima
Mohammed i pomoćnica izbjeglica Elisa Cardillo sjedili su zajedno za računalom dva i pol sata samo kako bi ispunili prvi obrazac za prijavu za državni program prihvata. Čak je i za Cardilla, koji je studirao socijalni rad i radi na pomoći izbjeglicama, to bio izazov. “Osoba koja je pogođena jednostavno ne može to sama”, kaže ona.
Ne čudi je što je toliko prijava odbijeno kao nepotpune. Standardni rok za podnošenje dokumenata je samo tri dana.
Postoji kratko vrijeme za dobivanje potvrde o registraciji i obiteljskog registra iz Afganistana. U Mohammedovom slučaju to je uspjelo samo s puno novca i dobrim kontaktima.
Trajno u opasnosti u Kabulu
Za Mohammedovu devetogodišnju kćer Nilu vrijeme se čini kao vječnost. Otac joj javlja da je usamljena i nema što raditi. Talibani im ne daju da idu u školu. Majka joj je umrla ubrzo nakon rođenja.
Danas živi s bakom, djedom, tetom, stricem i bratićem u sobici od 40 četvornih metara i stalno je u opasnosti od otmice. Tajna policija izričito traži ljude kojima bi Afganistance u egzilu mogli ucjenjivati, rekao je Mohammed. Već je ispitan i njegov 75-godišnji otac.
Mnoge prepreke tijekom procesa
Nila Mohammed redovito pita u svojim WhatsApp pozivima kada se konačno mogu ponovno vidjeti. Ne zna odgovoriti na pitanje. Previše je nepredviđenih prepreka do sada odgađalo prijavu – posljednji posjet iz ureda za socijalnu skrb mladih.
Prema Hessenskom ministarstvu za socijalna pitanja, to se poziva “ako dugotrajna skrb i prihvat maloljetnika nisu u potpunosti zajamčeni.”
Ured za skrb o mladima odgađa odobrenje
Iako se Mohammed preselio prema zahtjevima, posjet je morao biti organiziran. Imao je gledanja svaki dan nekoliko tjedana. Sada živi u velikom trosobnom stanu. Troškove mora snositi sam.
Državna vlast je to u osnovi osigurala za smještaj rodbine u državnom programu prihvata. Kako bi pokrio tekuće troškove, Mohammed već radi nekoliko poslova.
Pomoćnica Cardillo to kritički vidi. “Cijela odgovornost se prebacuje na ljude, što je apsurdno”, kaže ona.
Nedostatak iskustva
U usporedbi s trenutnom situacijom u Kabulu, Mohammed sada kaže da bi čak i soba u izbjegličkom domu bila boljitak za njegovu kćer. Njegov veliki stan sada se čini još praznijim. “Situacija je preteška da bih je mogao opisati.”
Proces prijave traje mjesecima. U međuvremenu, bilo je puno neznanja, primjećuje radnica za izbjeglice Cardillo. “Do vlasti je bilo lako doći putem dežurne linije”, kaže ona. No nitko nije znao odgovoriti na njihova konkretna pitanja. Nije bilo empirijskih vrijednosti.
Prethodno odobrenje je dostupno
U siječnju 2024. regionalno vijeće Giessena konačno je odobrilo ulazak Mohammedove kćeri. Od tada otac čeka na termin u njemačkom veleposlanstvu u Iranu. Njegova kći Nila tamo bi trebala dobiti njemačku vizu, a djed bi je predao njemuna brigu.
Ali vrijeme čekanja na takve termine je ogromno. Posebno je teška situacija u nekim veleposlanstvima. Tako je i u Teheranu, potvrđuje Foreign Office. Međutim, vlast je svjesna stresne situacije “osobito u području spajanja obitelji”.
Snažan psihološki stres
Mohammedu je čekanje jako teško. Njegova su se očekivanja i nade značajno promijenile od prošlog ljeta, kaže pomoćnica Elisa Cardillo.
Prvotna energija i motivacija da kćer konačno dovede u Njemačku ustupila je mjesto stresu i rezignaciji. “Pogledaj me, Elisa, imam toliko sijedih vlasi, čak mi je i brada već sijeda”, rekao joj je jednom rekao.
Cardillo je pesimistična i strahuje da će se cijela stvar otegnuti u nadolazećim mjesecima.
Izvor: tagesschau.de
