Dobar dug, loš dug
N&P:D.A.
Vlada semafora se sama srušila zbog planiranja novoga zaduživanja.
Ali Njemačka treba više ulaganja. No, trebaju li se financirati kreditom?
Kada je dug dobar ili loš?
Vrijeme je novac. Pokazuje to pogled na sat duga Savezne Republike Njemačke. Visi iznad ulaza u sjedište Udruge poreznih obveznika u Berlinu. Digitalni semafor – brojevi crveni na crnoj pozadini. Svake sekunde dodaje se 3225 eura novog duga – zaključno s prosincem. Ukupan iznos njemačkog državnog duga iznosi oko 2,5 bilijuna eura.
U međunarodnoj usporedbi to se još uvijek čini umjerenim, jer je odlučujući faktor zaduženost u odnosu na gospodarsku snagu zemlje – tzv. nacionalni dug. S omjerom duga od 63,7 posto, Njemačka je jedna od zemalja koje teže zdravom proračunu. Dakle, treba li se Njemačka dodatno zadužiti? Odgovor se razlikuje ovisno o tome koga pitate.
Današnji dugovi su sutrašnji porezi
Udruga poreznih obveznika upozorava na prekomjerno novo zaduživanje i zalaže se za poštivanje kočnice zaduženja koja je ukorijenjena u Temeljnom zakonu (Grundgesetz).
Dugovi uvijek imaju vremensku dimenziju. Sa stajališta Reinera Holznagela, predsjednika Udruge poreznih obveznika, dugovi su “kupljeno vrijeme. Zapravo, mnoge terete odgađamo u budućnost”. Gledajući tako, današnji su dugovi sutrašnji porezi, upozorava Udruga poreznih obveznika koja je postavila sat za dug kao svojevrsni signal upozorenja.
Ako pitate predsjednika Udruge poreznih obveznika, nema ni dobrog ni lošeg duga: “Ključna je mjera i iznos i ako si dopustimo da imamo dobar dug, on se vrlo brzo može pretvoriti u problematičan dug, jer naravno to zahtijeva kamate i složene kamate.” Nešto slično vjerojatno je mislila i tadašnja kancelarka Angela Merkel kada je 2008. godine na saveznoj stranačkoj konferenciji CDU-a švapsku domaćicu unijela u kolektivno sjećanje. Smatra se simbolom i idealom štedljivog gospodarenja kućanstvom.
Gospodarstvo nije švapska domaćica
“Problem je u tome što ekonomija u cjelini nije poput slavne švapske domaćice”, kaže ekonomist, podcaster i pisac publicistike Daniel Stelter. “Jer: Imamo tri sektora u gospodarstvu. Imamo državu, imamo privatna kućanstva i imamo poduzeća.” Pojednostavljeno rečeno, ovo troje određuje gospodarsku aktivnost zemlje. Primjerice, u Njemačkoj će privatna kućanstva 2023. godine uštedjeti enormnu svotu od 7,6 trilijuna eura. Štednja koja je uglavnom loše uložena, kaže Christian Kopf, voditelj upravljanja mirovinskim fondovima u fondovskom društvu Union Investment. Prema njegovom mišljenju, dio tog novca mogao bi se iskoristiti za domaće investicije. Isto vrijedi i za viškove poduzeća. Iz perspektive upravitelja mirovinskih fondova, njemački korporativni sektor izuzetno je profitabilan i mnogo više štedi nego što ulaže.
Keynes protiv Friedmana
Ako privatnih investicija nema, država bi trebala osigurati odgovarajuću potražnju – prema uobičajenom učenju Johna Maynarda Keynesa. Britanski ekonomist, rođen krajem devetnaestog stoljeća, jedan je od vodećih mislilaca u ekonomiji. Zagovarao je povećanje državnog duga u vrijeme krize. Njegov protukandidat Milton Friedman, koji je želio zadržati što manji utjecaj vlade na gospodarstvo, bio je drugačiji. Dapače, država bi trebala stvoriti dobre uvjete za ulaganja tvrtki i privatnih kućanstava. Na primjer, kroz porezne olakšice i smanjenje potrošnje. Ove dvije škole mišljenja su u biti suprotstavljene jedna drugoj. Više ili manje državnog duga – to je na kraju i pitanje političkog i ekonomskog pravca razmišljanja.
Ako Njemačka više ne vjeruje u sebe, tko će?
Mnogim tvrtkama i poslovnim predstavnicima trenutno nedostaju dobri uvjeti ulaganja u Njemačkoj. Također glavna ekonomistica Landesbank Hessen-Thüringen, Gertrud Traud. “Svjedoci smo da državna potrošnja istiskuje privatne investicije.” Istodobno, državna ulaganja u infrastrukturu već godinama opadaju, rekao je Traud. Velik dio federalnog proračuna odlazi na državnu potrošnju, odnosno na plaće i socijalne izdatke. Za strane ulagače postavlja se pitanje: “Ako Njemačka ne ulaže dovoljno u svoju zemlju i ne vjeruje u svoju zemlju, zašto bismo mi to činili?”
Ulaganje u budućnost je dobar dug
Mnogi ekonomisti pitanje duga vide drugačije od poznate švapske domaćice. Što se tiče države, to znači da su investicije u budućnost zemlje vjerojatnije dobri dugovi. Kad država njime popravlja mostove, gradi nove stanove ili postavlja optičke kablove za brži internet. Ekonomisti smatraju dug potrošača koji se koristi za financiranje tekućih troškova lošim dugom.
Ako pogledate Njemačku, političari su u prošlosti trošili previše novca na pogrešne stvari – stoji u tezi ekonomista Daniela Steltera. U svojoj knjizi “Bajka o bogatoj zemlji” iz 2018. Stelter kritizira činjenicu da su odgovorni političari jednostavno redistribuirali mjehuriće porezne prihode u to vrijeme umjesto da kroz investicije osiguraju prosperitet u Njemačkoj. “Odnosno, to što se možete i trebate zaduživati ne znači da je zajamčeno da će se dug iskoristiti uredno”.
Izvor: tagesschau.de
https://www.tagesschau.de/wirtschaft/weltwirtschaft/schulden-sparen-volkswirtschaft-100.html
