Upozorenje od plastike u kuhinji: Zato je drvo bolje
N&P:D.A.
Studija iz SAD-a nedavno je otkrila ostatke usporivača plamena u plastičnom kuhinjskom posuđu.
Stručnjaci smatraju da je odgovarajući rizik kod nas nizak. Ali upozoravaju na plastične žlice za kuhanje iz drugih razloga.
Rezultati studije [Vanjska poveznica] zvuče alarmantno: znanstvenici u SAD-u pronašli su cijeli niz usporivača plamena u kuhinjskom priboru kao što su drvene žlice. Pronašli su ostatke klora, fluora i broma. Vjerojatno su, prema znanstvenicima, tvari dospjele u proizvode procesima recikliranja.
Supstance su odavno zabranjene – ali su dugotrajne
Te su supstance zapravo već dugo zabranjene, u SAD-u i Europi. Ali, objašnjava kemičar profesor Dirk Bunke s Öko-Instituta u Freiburgu: Veliki je problem što kada se te tvari unesu u materijalne tokove, onda “ostaju tamo”.
Ovo je posebno osjetljivo kod proizvoda koji se koriste u vezi s hranom – poput drvenih žlica ili lopatica. U trenutnoj studiji, 70 posto ispitanog kuhinjskog pribora sadržavalo je dotične tvari.
Slične tvari već su pronađene u Europi
Iako studija dolazi iz SAD-a, kemičar Dirk Bunke sumnja da bi i ovdje bilo sličnih rezultata. Poziva se na studiju iz Švicarske. Tamo je plastični otpad sustavno ispitivan na usporivače gorenja. Odgovarajuće tvari pronađene su i na tamošnjem europskom tržištu.
Prema Bunkeu, bilo bi “zapanjujuće da postoje velike razlike”. Nisu ga iznenadili rezultati; takvi su spojevi često pronađeni jer se tvrdoglavo zadržavaju u materijalima. Zbog toga se, prema kemičaru, zakonodavstvo trenutačno kreće “više prema zabrani ili ograničavanju cijelih skupina tvari”.
Sumnja: Tvari mogu izazvati bolest
Sumnja se da tvari uzrokuju kronična oštećenja zdravlja. Mogu oštetiti štitnjaču, pogoršati plodnost ili uzrokovati rak, pišu autori studije.
Profesor Dirk Bunke objašnjava da ne postoji trenutačni problem s tim tvarima, već “to je dugotrajna izloženost tvarima, od kojih se neke također mogu akumulirati. I to je ono što ih čini tako kritičnima.” Dilema: Recikliranje je poželjno, ali ponekad problematično
Cilj je ponovno upotrijebiti materijale, posebno iz razloga održivosti, kaže Bunke. Zato se pokušavaju “povećati stope recikliranja plastike, na primjer”. Ali postoje problemi kada ti plastični materijali sadrže problematične tvari. “Zato postoje veliki napori da se rasterete ti tokovi recikliranja, tj. da se spriječi ulazak zagađivača.”
Ulrike Braun iz Savezne agencije za okoliš (UBA) stoga zagovara uzimanje u obzir naknadnog recikliranja pri projektiranju. “Dizajn za recikliranje” je parola. To znači, “na primjer, da ne kombinirate dvije plastike u jednoj primjeni, koje se na kraju više ne mogu reciklirati prema vrsti.”
Potrebno recikliranje jedne vrste
Ulrike Braun poziva na individualnu optimizaciju recikliranja za svaku vrstu plastike. Plastika bi se morala reciklirati prema vrsti. U Njemačkoj je to trenutno moguće samo s PET bocama. Ove plastične boce se skupljaju odvojeno i zatim se mogu ponovno koristiti za hranu, kaže Braun. Ovo još nije dopušteno za sve druge aplikacije.
Savjetovalište za potrošače upozorava na crnu plastiku u kuhinji
Međutim, savjetovališta za potrošače općenito upozoravaju na plastično posuđe u kuhinji. Upozoravaju na zagađivače i organske spojeve koji nastaju tijekom proizvodnje. Te tvari mogu uzrokovati rak i oštetiti štitnjaču. Od 2011. postoje ograničenja uvoza takvih proizvoda iz Kine i Hong Konga, objašnjava Alexander Heinrich iz centra za zaštitu potrošača u Saskoj-Anhaltu. Unatoč tome, uvijek postoje upozorenja u europskom sustavu brzog upozoravanja ili povlačenja proizvoda, prema Alexanderu Heinrichu, koji radi na tom pitanju za njemačke centre za savjetovanje potrošača.
Nedavno su u tekstilu iz Kine otkrivene velike količine opasnih plastifikatora. Savjetovališta za potrošače stoga preporučuju potpuno izbjegavanje crne plastike za lopatice, mutilice ili drvene žlice i korištenje kuhinjskog pribora od čelika ili neobrađenog drva.
Izvor: br.de
