Njemačkoj prijeti deindustrijalizacija
N&P:D.A.
Panično raspoloženje u gospodarstvu
Hoće li proizvodnja u Njemačkoj postati trajno nerentabilna zbog eksplozivnih cijena plina i struje? Njemačka svoj prosperitet duguje industriji. Ali brzo rastuće cijene plina i električne energije mogle bi biti početak kraja uspješnog modela. Proizvodni pogoni se zatvaraju i sve više sele u inozemstvo. Može li se Njemačka nastaviti afirmirati kao industrijska nacija?
U dijelovima njemačkog gospodarstva širi se panika zbog brzog rasta cijena plina i struje. S obzirom na daljnji krug povećanja cijena koji se očekuje početkom sljedeće godine, obje tvrtke i njihova industrijska udruženja strahuju da bi proizvodnja u Njemačkoj mogla postati trajno nerentabilna. Münchenski Ifo institut očekuje da će razvoj cijena energije dovesti do povećanja ulaganja u inozemstvo.
“Na prvi pogled, cijena energije nije tako visoka”, kaže ekonomist Ifa Oliver Falck. Udio troškova energije u bruto vrijednosti proizvodnje je 0,5 posto u automobilskoj industriji, 0,8 posto u strojogradnji i 3,1 posto u kemijskoj industriji. “Ipak, naglo povećanje cijena energije može narušiti konkurentnost posebno onih sektora koji se suočavaju s oštrom međunarodnom konkurencijom i već imaju relativno niske prodajne marže zbog konkurencije.” Falck očekuje “privremena zaustavljanja proizvodnje i preseljenje posebno energetski intenzivnih proizvodnih koraka u inozemstvo.”
Prema Falcku, energetski intenzivna proizvodnja je i kapitalno vrlo intenzivna – odnosno skupa. Preseljenja nisu lako moguća. “Ali vjerojatno ćemo vidjeti nova ulaganja u inozemstvu.” Glasnogovornik udruge za strojarstvo VDMA kaže: “Tvrtke neće donijeti tako važnu odluku samo zbog cijena energije, ali nagli porast cijena energije naravno može prevagnuti na vagi u pojedinačnim slučajevima.”
Unutarnjemački opskrbni lanci odavno su poremećeni
Podaci Saveznog zavoda za statistiku pokazuju koliko su velike potrebe za energijom energetski najintenzivnijih poduzeća. Sa samo 171.000 stanovnika, grad Ludwigshafen ima najveću potrošnju plina u cijeloj Njemačkoj. Zato što je grad na Rajni dom matične tvornice BASF-a. BASF ne daje brojke samo za Ludwigshafen, ali prema kemijskoj kompaniji, energetski troškovi europskih pogona zajedno bili su 800 milijuna eura veći u drugom kvartalu nego godinu dana ranije. U odnosu na drugi kvartal 2020. dodatni troškovi opskrbe energijom iznosili su milijardu eura.
Posljedična šteta visokih cijena energije: opskrbni lanci unutar Njemačke odavno su poremećeni, problemi s opskrbom više nisu samo s kineskim uvozom. “Dobili smo puno povratnih informacija od udruga članica koje su prijavile smanjenje proizvodnje od strane tvrtki članica zbog velikog povećanja cijena energije”, kaže Bertram Brossardt, generalni direktor Bavarskog poslovnog udruženja (vbw). BASF je uvelike smanjio proizvodnju amonijaka, a ni proizvodnja acetilena, sirovine za mnoge vrste plastike, tekstila i otapala, također ne radi punim kapacitetom. Prema glasnogovorniku BASF-a, potražnja je pala jer se neki derivati acetilena trenutno ne mogu proizvoditi konkurentno.
Troškovi proizvodnje osnovnih kemikalija eksplodiraju
“Troškovi električne energije, nafte i plina čine oko 12 posto troškova proizvodnje u kemijskoj industriji”, kaže Wolfgang Große Entrup, generalni direktor industrijskog udruženja VCI. “Kod osnovnih kemikalija udio je još veći i iznosi oko 16 posto. Kod pojedinačnih kemikalija, poput amonijaka ili klora, udio je čak i veći od 70 posto.” Kemijski proizvodi potrebni su za proizvodnju gotovo svih industrijskih proizvoda. “U trećem tromjesečju troškovi kemijske energije bili su gotovo 150 posto veći nego prethodne godine”, kaže Große Entrup. U roku od dvije godine, troškovi energije u industriji su se više nego učetverostručili. Cijene mnogih preliminarnih proizvoda također su porasle u troznamenkastom rasponu od 2020. godine.
Poduzetnici koji se nalaze u problemima situaciju vide puno dramatičnije od ekonomista. Najveći troškovni problem za mnoga srednja industrijska poduzeća nije prirodni plin, već električna energija.
Neka su poduzeća godinama kupovala struju na spot tržištu jer su tamo cijene bile jeftinije od dugoročnih ugovora o opskrbi. Spot cijene su se višestruko povećale, ali mnoge tvrtke s dugoročnim ugovorima o opskrbi sada se suočavaju s velikim povećanjem cijena električne energije. Ugovori će u mnogim mjestima istjecati krajem godine. Mnoge su tvrtke ranije plaćale manje od deset centi po kilovatsatu, no sada su cijene oko 40 centi, izvještava Andrea Thoma-Böck, direktorica obiteljske tvrtke Thoma Metallveredelung u Heimertingenu.
Industrija se seli u inozemstvo
“Samo će vrlo malo tvrtki biti u sretnoj poziciji da još uvijek budu pokrivene 2023.”, kaže poduzetnik. “Ostali se bude u ovom novom svijetu cijena s kojim se nijedna tvrtka ne može nositi.” Neke tvrtke ne mogu pronaći nikoga tko im želi prodati električnu energiju: “Da stvar bude gora, mnogim tvrtkama je odbijen ugovor za struju”, kaže Thoma-Böck.
Udruga automobilske industrije VDA anketirala je 103 dobavljača, kao i proizvođače autobusa, prikolica i karoserija u rujnu, a deset posto je prijavilo ograničenja proizvodnje. Nakon što visoke cijene električne energije dosegnu metu, izvršni direktor vbw-a Brossardt očekuje da će proizvodnja u mnogim tvrtkama postati nerentabilna. “Tvrtke to ne mogu dugo pratiti. To ne utječe samo na energetski intenzivne tvrtke, već na široki spektar gospodarstva.” Kompanije također muči neizvjesnost kako bi trebala biti strukturirana gornja granica cijene plina.
Došlo je do više-manje postupne migracije njemačke industrije i prije Corona krize. Prema podacima Saveznog ureda za statistiku, udio “robe stranog podrijetla” u njemačkom izvozu stalno je rastao, s nešto ispod 10 posto 1990. na 24,5 posto prošle godine. To neizravno pokazuje koliko je njemačka industrija masovno ulagala u inozemnu proizvodnju.
Izvor: ntv(.)de
