Gdje je “zeleni” vodik?
N&P:D.A.
Njemačka bi do 2045. godine trebala biti klimatski neutralna. Da bi se to postiglo, staklenički plinovi moraju se drastično smanjiti. To se može postići samo uz pomoć obnovljivih izvora energije i vodika
– no izgradnja sporo napreduje.
Vodik je jedan od prvih kemijskih elemenata koji je nastao neposredno nakon Velikog praska. Najlakši je element i u prirodi se javlja samo u vezanom obliku. Nalazi se u prirodnom plinu i nafti, u mineralima i najčešće u vodi, gdje se spaja s kisikom u molekulu H2O.
Vodik je važna sirovina za kemijsku industriju. Plin se također koristi za razne procese, kao što je proizvodnja gnojiva, kao rashladno sredstvo ili za rafiniranje mineralnog ulja.
U cijelom svijetu industrija troši 95 milijuna tona vodika godišnje; u Njemačkoj ta brojka iznosi 1,7 milijuna tona. Potražnja će se dramatično povećati jer će industriji omogućiti da postane klimatski neutralna. Čeličane, na primjer, žele koristiti vodik za proizvodnju CO2 neutralnog čelika. Drugi primjer su rafinerije, gdje će “sivi” vodik u budućnosti biti zamijenjen “zelenim” vodikom.
Šarena paleta vodika
Vodik se još uvijek proizvodi različitim procesima. 95 posto upotrijebljenog vodika je “sivi”. To znači da se proizvodi iz prirodnog plina parnim reformingom. Time se u zrak oslobađaju ogromne količine CO2. “Plavi” vodik također se proizvodi iz prirodnog plina, s tom razlikom što se CO2 hvata i skladišti. Norveška je pionir u ovoj tehnologiji i već potiskuje CO2 u morsko dno. “Ružičasti” vodik se proizvodi pomoću nuklearne energije, a “tirkizni” vodik se proizvodi pirolizom. U tom se procesu prirodni plin zagrijavanjem razdvaja na vodik i čvrsti ugljik.
U budućnosti će se koristiti samo “zeleni” vodik. Kao i “ružičasti” vodik, proizvodi se elektrolizom. To znači da se voda pomoću električne energije dijeli na vodik i kisik. Za razliku od “ružičastog” vodika, “zeleni” vodik ne koristi nuklearnu energiju, već obnovljivu struju iz vjetroelektrana ili solarnih elektrana.
Gdje je ekonomija vodika?
Razvoj vodikove ekonomije zahtijeva obnovljive izvore energije, koji se moraju masovno proširiti. Ciljevi federalne vlade za proširenje solarne energije postignuti su ove godine. No, to nije slučaj s vjetroelektranama, gdje je postavljeno tek oko 21 posto planiranih elektrana. Brži tempo potreban je i u proizvodnji elektrolizera, postrojenja u kojima se vodik proizvodi pomoću “zelene” struje. Osim toga, potrebna su skladišta kako bi plin uvijek bio dostupan, a moraju se izgraditi i transportne rute poput dalekovoda i cjevovoda.
Vjetroelektrane, elektrolizeri, skladišta, transport – sve bi se moralo graditi paralelno. Ali dragocjeno vrijeme je već izgubljeno. Zato što su svi akteri čekali jedni druge, zato što okvirni uvjeti često još nisu bili jasni, au nekim slučajevima još uvijek nisu, i zato što nedostaje sredstava. Pružatelji energetskih usluga i industrija voljni su plaćati unaprijed, ali su primjerice troškovi elektrolizera toliko visoki da se mogu postići samo subvencijama.
Ove godine došlo je do pomaka u razvoju vodikove ekonomije. Prvi dio jezgrene mreže bit će izgrađen krajem godine. S duljinom od 9.700 kilometara povezuje industrijska mjesta s točkama uvoza kao što je luka Hamburg, sa skladišnim objektima, a kasnije i s lokacijama na kojima se proizvodi vodik. A 23 takozvana IPCEI projekta, koje je njemačka vlada klasificirala kao izvanredne vodikove projekte, odobrila je Europska komisija i dobit će 4,6 milijardi eura sredstava. Ali to nije dovoljno. Stotine drugih projekata sada bi trebale dobiti sredstva kako bi izgradnja u cijeloj zemlji mogla započeti.
Uvoz “zelenog” vodika – stari problem
Njemačka će trebati enormne količine “zelenog” vodika. Neće ih moći sama proizvoditi, zbog čega je država ovisna o uvozu. Do dvije trećine “zelenog” vodika moralo bi se nabavljati iz drugih zemalja. Najjeftiniji način proizvodnje vodika je solarna energija. Mogući su kandidati zemlje u Africi ili na Arapskom poluotoku. Ali to također postavlja pitanja: kakav će utjecaj imati na afričke zemlje, na primjer, ako se velike površine koriste za ogromne solarne parkove? Odakle dolazi sirovina voda i ima li i zemlja proizvođač koristi od “zelene” energije kako bi i sama postala klimatski neutralna?
Idealno bi bilo da se većina vodika proizvodi unutar EU. Čisto matematički, to bi bilo izvedivo. No, kao iu Njemačkoj, širenje vodikovog gospodarstva sporo napreduje iu ostalim europskim zemljama.
Vodik je važan, ali samo jedan gradivni element
Vodik će još mnogo godina ostati rijetka i skupa roba, a “zeleni” vodik još uvijek košta do pet puta više od sivog vodika. Prema istraživanju konzultantske tvrtke McKinsey, to će se promijeniti do 2035. godine. Tada će “zeleni” vodik biti znatno jeftiniji od “sivog”.
Jasno je da industriji treba vodik kako bi postala klimatski neutralna. Ovdje nema alternative. Međutim, većina stručnjaka smatra da su obećanja o zamjeni plina i nafte vodikom nerealna. S jedne strane zato što bi za to bile potrebne mnogo veće količine “zelenog” vodika, a s druge strane zato što bi proizašli troškovi bili previsoki.
Izvor: tagesschau.de
https://www.tagesschau.de/wissen/technologie/gruener-wasserstoff-102.html
