Kako stupiti na kraj iskorištavanju od strane poslodavaca (iskustvo)
L: A. K.
Ne ustručavajte se prijaviti, zakon je na Vašoj strani!
Pozdrav svima! Podijelit ću s Vama svoju priču, nadam se da će mnoge ohrabriti i pomoći ako imate problema s nekorektnim poslodavcima…
Mogla bih pisati 2 dana, ali pokušat ću skratiti što više mogu. U 9. mj. sam s kćeri došla u Njemačku da bismo obje počele raditi u luksuznom hotelu u samom centru grada. Dok smo još bile u Hrvatskoj, sa šefom sam kontaktirala preko e-maila.Obećao je svakoj plaću od 1600 eura brutto, prijavu i sve normalne uvjete. Čak nam je našao i stan, odmah u gradiću blizu posla, 3 stanice vlakom. Međutim, bio je to Ferienwohnung pa mu je cijena bila 1000 eura (s režijama).
Rad na crno i dva mjeseca neisplate plaće
Da skratim… Prva 2 tjedna sve je bilo u redu, ali onda je sve krenulo nizbrdo. U 10. mj. odradile smo normalan fond sati i početkom 11. mj. pitale smo šefa što je s plaćom. Rekao je da od plaće nema ništa, on je platio kauciju (1000 eura) i prvu ratu za stan (znači, još 1000 eura). I dobro, što sad, nije nam bilo po volji, ali nismo ni imale izbora jer povratak u Hrvatsku nije dolazio u obzir. Kao što rekoh, bio je već kraj 10. mjeseca, a mi još nismo niti prijavljene niti smo dobile ugovor! Svaki dan smo njega i njegovu ženu molili da nas prijavi i da nam da ugovor jer nismo mogli otvoriti ni račun u banci ni išta, svaki je dan govorio: “da, da, nema problema, moram iskopirati, donijet ću jedan dan…”. Što je najgore, pored hotela je Zoll, a preko puta hotela policija. Bilo nas je strah raditi bez ikakvih papira! I napokon, nakon mjesec i pol rada, evo njega s ugovorom. Tutnuo nam ga je pod nos bez ikakvog objašnjavanja, samo rekao: “potpišite tu i tu”. Kako njemački nismo znale dobro, nismo mogle ni pročitati što piše, a i jedva smo čekale da napokon dobijemo taj ugovor, tako da smo potpisale bez razmišljanja.
U 11. mjesecu smo svaka radile po 10-12 sati, na kraju mjeseca svaka je imala 50 prekovremenih! Bio je već početak 12. mj. i od plaće opet ništa.Otišle smo do njega i pitale što je s plaćom, već je bio 7.12. i svi drugi radnici već su dobili plaću, samo mi ne. Rekao je da je, navodno, uplatio i čudio se kako to da nije sjelo. Nakon tjedan dana, kad smo vidjele da novca nema i da laže da je uplatio, pukao nam je film. Otišla sam taj zadnji dan na posao i pitala ga što je s novcima, već je bila sredina 12.mj!!! Počeo se derati da nema vremena, da mora kuhati (on je kuhar u svom hotelu), da ga ne gnjavim s novcima i da mogu ići i više se ne moram ni vraćat!
Kreće tužba
Kroz nekoliko dana otišle smo (prema savjetu prijateljice) u Arbeitsgericht. Rekla mi je da je to radni sud i da su uvijek na strani radnika, a ne šefova. Službenici smo tamo objasnile cijelu situaciju, ona je napisala tužbu i poslala mu. Da napomenem, priznale smo joj da smo radile mjesec i pol na crno, bez ugovora i prijave, ali da je to zato što nam on nije htio dati ugovor niti nas prijaviti. Rekla je da ne moramo brinuti i da NEĆEMO biti kažnjene zbog rada na crno. Dodijeljen mi je prevoditelj i odvjetnica, za mjesec dana bila je prva parnica (ili kako se već kaže), šef se pojavio ljut ko pas, u kuharskom odjelu (kao da hoće poručiti da nema on vremena za ove gluposti). Sutkinja je bila stvarno oštra, samo je galamila na njega, rekla mu da mora dokazati svoju teoriju da nam ništa ne duguje itd.
Pravda je zadovoljena
Idući mjesec, iduća parnica, ovaj put su mu ponuđene cifre (svaka treba dobiti oko 6000 brutto) jer nam po zakonu mora platiti cijeli 1. mjesec (iako smo radile samo pola) i cijeli 2. mjesec, kao i nekoliko dana godišnjeg. Također nas mora držati prijavljene 6 mjeseci od potpisivanja ugovora. Znači, ugovor je potpisan 1.11. i narednih 6 mjeseci mora nas držati prijavljene iako ne radimo. On je, naravno, poludio i to odbio. Međutim, kroz tjedan dana javio se da ipak pristaje na to nakon što je čuo da sve sudske troškove snosi ON i što idemo dalje, on sve plaća, pristao je. Dogovorili smo se da će jedan dio isplatiti za 10 dana, a drugi za 20.
Eto, stvarno sam dosta skratila, nisam pisala kakav sam teror proživljavala s njim u kuhinji, čovjek je star (65 godina) i slabih živaca. Čim se stvori malo gužve u restoranu, on poživčani i počne bacati i razbijati tanjure, ma užas živi! Stvarno se nadam da sam barem nekom pomogla ovom pričom. U svakom gradu postoji Arbeitsgericht i svaku sličnu situaciju možete prijaviti bez straha, nećete Vi nadrapati, nego šef. I da, pored ovoliko novaca koje nam mora isplatiti, čeka ga i kazna što nas je držao na crno! Sav ovaj proces na sudu trajao je skoro 4 mj., ali eto, pravda je spora, ali dostižna!
I da, šef je Nijemac! Tako da nisu samo naši pokvareni.
by M.M iz grupe Idemo u svijet – Njemačka
