Savezna i državna vlada dogovorile su se o tome kako bi se trebali
raspodijeliti troškovi za izbjeglice i ograničiti migraciju.
Preokret kakav je ranije bilo teško zamisliti.
Ali hoće li ideje postati zakoni sada je u rukama stranaka.
N&P:D.A.
Kada se u Njemačkoj govori o izbjeglicama, to je obično emotivno. To je jedan od razloga zašto su se nedavno sve demokratske stranke složile: migracija nije prikladna za stranačku politiku, potencijal za podjele u društvu je prevelik, a previše koristi od nje imaju samo populističke stranke poput AfD-a.
Dakle, nema stranačke politike. I tako je u skladu s tom željom da predstavnici svih demokratskih stranaka zajedno traže najbolji način za ograničavanje migracija, au isto vrijeme održavaju humanitarne standarde. Kancelarka govori o “Njemačkom paktu” i susreće se s čelnikom oporbe i šefovima saveznih država. Rezultat: prekretnica u migracijskoj politici. Prestanite govoriti “Mi to možemo” i prijeđite na “Ne možemo više ovako i iz tog razloga moramo promijeniti nekoliko stvari.”
Teško zamislivo prije nekoliko godina
Ono što su sada odlučili ministarski predsjednici saveznih drzava i kancelar bilo bi teško zamislivo prije nekoliko godina. Savezna vlada želi provjeriti jesu li postupci za azil mogući izvan Europe. Ruanda se u ovom trenutku često navodi kao primjer. Cilj je provjeriti ima li razloga za azil ili ne, u nadi da ljudi kojima je zahtjev za azil odbijen neće uopće nastaviti putovati.
Projekt koji je povezan s velikim pravnim preprekama, ali bio bi napredak da uspije.
Zastrašivanje i perspektive
Nekoliko mjera trebalo bi jasno pokazati: Njemačka postaje sve manje atraktivna kao ciljana zemlja. Umjesto gotovine ubuduće će se dijeliti platne kartice, a na građanski novac imat ćete pravo tek nakon najviše tri godine, a ne više nakon godinu i pol. Osim toga, trebalo bi provoditi sve više deportacija i granične kontrole trebale bi barem ostaviti dojam da država u svakom trenutku ima situaciju pod kontrolom.
Sve je to, ako hoćete, tamna strana medalje. Postoji i jedan svijetli. Savezna i državna vlada slažu se da bi migranti s izgledima za ostanak trebali brže ući na tržište rada. Time bi se ne samo rasteretila socijalna država, nego i pomoglo integraciji. A možda će konačno uspjeti učiniti administrativne procese digitalnijima, a time i bržima. Činjenica da o tome uopće moramo razgovarati 2023. zapravo je dovoljno neugodna.
Od ideje do zakona
Konferencija premijera sada je donijela odluke. Ali tek postaje konkretan i samim tim stvarnost sa zakonima i drugi ih čine. Vlada semafora zapisuje, Bundestag se slaže. I upravo tu postaje jasno što postaje stvarnost, a što ostaje ideja. Iznad svega, tada postaje jasno koristi li se migracijska politika ponovno kao stranačka politika ili “Njemački pakt” stoji. Ako pogledate prve izjave vodećih političara Unije, možda ćete sumnjati. Premalo, samo mali korak – to je tenor.
Unija je također pridonijela pokušajima Njemačke da temeljito promijeni svoju migracijsku politiku. Ali očito u ovom trenutku ipak prevladava klasična logika da smo fundamentalno protiv toga kao oporbe. A to nije dovoljno. Nakon toliko godina odgovornosti vlasti, Unija snosi barem dio odgovornosti.
Izvor: tagesschau.de
