U Hrvatsku smo ove godine uvezli 180 tisuća stranih radnika, a ta brojka će rasti i iduće godine – istodobno na to smo prisiljeni jer imamo 40 posto Hrvata koji su radno sposobni, a neaktivni odnosno ne žele raditi bilo koji posao.
– Nama fokus treba biti na radne migracije, ne na ilegalne. U hrvatskoj javnosti se nametnula tema ilegalnih migracija, međutim, one su u hrvatskom slučaju, ali i na razini EU, jedan na prema deset. Radnim migracijama u EU useljava jedan cijeli narod svake godine, preko pet milijuna stanovnika iz trećih zemalja, odnosno drugih kontinenata. Mi u usporedbi sa ostalim članicama EU, po glavi stanovnika imamo najveći broj useljavanja što stranih radnika iz drugih kontinenata, što ilegalnih migranata, rekao je Tado Jurić, demograf gostujući u Studiju 4.
– Nama kada su mladi odselili, oni sa sobom nisu ponijeli samo socijalni kapital, uloženo obrazovanje i potencijal za revitalizaciju, nego su to i najveći potrošači. To su ljudi koji trebaju kupiti stan, automobil, velike troškove, odnosno PDV bi ostavili u Hrvatskoj, a sada to neće učiniti. A mi se samo pozivamo na doznake koje dolaze, koje zaista jesu visoke, ali su znatno manje od onoga što smo mi izgubili njihovim odlaskom, istaknuo je.
Istaknuo je da teza – nema tko raditi, moramo uvoziti s drugih kontinenta, nije točna.
– Mi imamo preko 47 posto neaktivnog stanovništva. Kada bi aktivirali to stanovništvo, ne bi nam trebala strana radna snaga, rekao je Jurić, te dodao da postoje modeli kako se to može učiniti.
Ističe i da nije točno da Hrvati ne bi radili.
– Riječ je o tome da se previše oporezuje rad. Kada bi uveli, kao Njemačka, princip mini-job, odnosno da se drugi, nesamostalni dohodak, ne oporezuje, recimo, do 500 eura, vidjeli bi da nam ne bi trebalo toliko uvoza strane radne snage. Suština zapravo uvoza strane radne snage je gušenje cijene rada, naglasio je.
Jurić je istaknuo i da uvozom strane radne snage mi uvozimo ideologiju multikulturalizma, te da su posljedice brojne i po kulturu i po identitet.
